Cultivias serijal Plave zone polazi od priče koju je široj publici približio Dan Buettner, istraživač i autor koji je početkom 2000-ih, uz National Geographic, povezao pet područja iznimne dugovječnosti u jedan globalni okvir. Ikaria je jedna od tih pet postaja.
Na stolu su mahunarke i maslinovo ulje, do vrta i susjeda ide se pješice, a navečer se sjedi dulje nego u gradu. Ikaria nije Santorini. To je planinski otok istočnog Egeja s kamenim padinama, maslinama i raštrkanim selima.
Ovo je četvrta postaja serijala. Nakon Sardinije, Okinawe i Nicoye, Ikaria pokazuje koliko su hrana, teren i društveni život povezani.
Ažurirano: 16. listopada 2026.
Brzi odgovor: zašto je Ikaria postala poznata kao plava zona?
Povijesni podaci pokazali su neuobičajeno velik udio stanovnika u dobi 90+ u odnosu na grčki prosjek. Demografska validacija iz 2025. godine navodi najmanje 124 žive osobe u dobi 90+ na Ikariji 2009., odnosno 1,49 % stanovništva, dok je za grčko kopno taj udio bio 0,33 %.
Važno je: 124 ne znači 124 stogodišnjaka. Riječ je o osobama koje imaju 90 ili više godina, a podatak opisuje određeno vrijeme, ne današnju stopu.
Što se jelo na Ikariji?
Prehrana je bila lokalna varijanta mediteranskog obrasca: mahunarke, povrće, samoniklo zelenje, voće, žitarice i maslinovo ulje, uz ribu, sir i povremeno meso. Studija o 71 osobi u dobi 90+ utvrdila je umjerenu usklađenost s mediteranskom prehranom, a autori ističu da su nalazi o kretanju i društvenim kontaktima uvjerljiviji od prehrambenih.
Zato se priča ne svodi na jednu namirnicu. WHO-ove smjernice za zdravu prehranu naglašavaju raznolikost i ravnotežu, a grah, leća i slanutak lako stanu i u hrvatsku kuhinju.
Kako je kretanje bilo ugrađeno u dan?
Pokret je dolazio iz brdovitog terena, rada u vrtu i odlazaka do sela, a ne iz treninga. U istoj studiji većina ispitanika opisala je umjerenu ili visoku razinu aktivnosti. WHO tjelesnu aktivnost definira široko: hodanje, stepenice, kućanski poslovi i rad također se računaju, uz prilagodbu zdravlju i sigurnosti.
Što je panigiria?
Panigiria je lokalna svečanost s glazbom, plesom i zajedničkim obrokom. Prema istraživanju osoba 90+, 62 % ispitanika sudjelovalo je u takvim događajima, a 77,9 % imalo je svakodnevne društvene kontakte. To ne dokazuje da ples produljuje život, ali pokazuje da zajednica stvara prilike za razgovor, pomoć i pripadanje. Zajednički ručak ili šetnja s prijateljem mali su hrvatski ekvivalent.
Jesu li vino i siesta „tajna”?
Ne. Dio starijih Ikarijaca pio je alkohol i drijemao popodne, ali to je opis lokalnih navika, ne dokaz učinka. WHO Europe upozorava da nema količine alkohola bez učinka na zdravlje, pa vino nije preporuka za dugovječnost. Isto vrijedi za siestu i termalne izvore.
Dug život nije život bez bolesti. Klinička studija pokazala je da je 70,4 % osoba 90+ imalo hipertenziju, a 81,7 % uzimalo je barem jedan lijek. Zdravo starenje uključuje i redovitu skrb.
Što prenijeti u hrvatsku svakodnevicu?
- Mahunarke i povrće češće na stolu.
- Više sigurnog kretanja kroz dan: hodanje, stepenice, vrt.
- Redoviti susreti s obitelji, prijateljima i susjedima.
- Briga o stvarnom zdravlju: tlak, šećer, pregledi i terapija.
Zaključak: Ikaria nije recept, nego zajednički ritam života
Ikaria je privukla pozornost zbog povijesno zabilježenog udjela osoba 90+, a Dan Buettner pomogao je tu priču približiti širokoj publici. Njezina vrijednost nije u obećanju da se dug život može naručiti s jelovnika, nego u ritmu u kojem su hrana, kretanje i odnosi živjeli zajedno. Zdravije navike lakše traju kada imaju mjesto u stvarnom životu.
Napomena: Ovaj tekst namijenjen je isključivo u informativne svrhe i ne zamjenjuje stručni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Uvijek se posavjetujte s liječnikom ili ljekarnikom prije primjene bilo kojeg preparata, posebno ako uzimate lijekove ili imate kroničnu bolest.


